jedànpūt

pril. u jednoj prilici, jedan put [Jedanput smo bili tamo.; Treba mu već ~ pokazati!]; sin. jednoć, jednom

jȅdar

prid. G jèdra; odr. jȅdrī, G jȅdrōg(a); ž. jèdra, s. jȅdro; komp. jèdrijī; sup. najjèdrijī koji je čvrst, krupan i dobro razvijen [jedra djevojka]

jȅdēnje

im. s. G jȅdēnja 1. žvakanje i gutanje jela; sin. papanje razg., hip. 2. uzimanje obroka; sin. (blagovanje)

jedínac

im. m. G jedínca, V jȅdīnče; mn. N jedínci, G jèdīnācā 1. jedini sin u roditelja 2. sin koji je jedino dijete u roditelja

jedínčev

prid. G jedínčeva; ž. jedínčeva, s. jedínčevo koji pripada jedincu

jèdīnī

prid. G jèdīnōg(a); ž. jèdīnā, s. jèdīnō koji je samo jedan, uz koji ne postoji drugi [jedina želja; jedino rješenje]

jedìnica

im. ž. G jedìnicē; mn. N jedìnice, G jedìnīcā 1. brojka koja označuje broj jedan 2. predmet ili osoba koji su označeni istoimenom brojkom [voziti se jedinicom] 3. razg. v. jedan, nedovoljan 4. mat. posljednja znamenka u zapisu cijeloga broja 5. dogovorena osnovna veličina [mjerna ~] 6. a. jedina kći u roditelja b. kći koja je jedino dijete u roditelja 7. samostalni dio cjeline koji ima određeni zadatak ili namjenu [radna ~; vojna ~]  ~ sustava inform. jezgra računalnoga sustava u kojoj veći broj elektroničkih sastavnica obrađuje podatke, a najvažnija od njih je središnja procesorska jedinica ili mikroprocesor

jedìničin

prid. G jedìničina; ž. jedìničina, s. jedìničino koji pripada jedinici

jedìničnī

prid. G jedìničnōg(a); ž. jedìničnā, s. jedìničnō koji se odnosi na jedinicu [jedinični kvadrat; jedinična dužina]

jèdīnka

im. ž. G jèdīnkē, DL jèdīnki; mn. N jèdīnke, G jèdīnkā/jèdīnkī biol. pojedinačni predstavnik vrste

jèdīno

pril. 1. izriče da se jedan član prema određenim svojstvima izuzima iz skupa istovrsnih članova [Jedino on može doći.]; sin. isključivo, tek 2. ima vezničku funkciju u nezavisnosloženoj isključnoj rečenici [Svi su otišli, ~ je on ostao.]; sin. samo

jedìnstven

prid. G jedìnstvena; odr. jedìnstvenī, G jedìnstvenōg(a); ž. jedìnstvena, s. jedìnstveno 1. koji je jedna cjelina [jedinstvena država] 2. koji je različit od svih ostalih, osobit, vrijedan, rijedak ili izniman 3. koji je jednak za sve uključene strane [~ cijena proizvoda]

jedìnstvo

im. s. G jedìnstva čvrsta međusobna povezanost članova koje skupine ili zajednice

jednáčēnje

im. s. G jednáčēnja; mn. N jednáčēnja, G jednáčēnjā postupak kojim se što izjednačuje po kojemu svojstvu  ~ po mjestu tvorbe gram. glasovna promjena u kojoj se suglasnici različiti po mjestu tvorbe jednače u suglasničkim skupovima tako da se prvi suglasnik skupa zamjenjuje suglasnikom koji je po mjestu tvorbe jednak drugomu suglasniku skupa; ~ po zvučnosti gram. glasovna promjena u kojoj se suglasnici različiti po zvučnosti jednače u suglasničkim skupovima tako da se prvi suglasnik zamjenjuje suglasnikom koji je po zvučnosti jednak drugomu suglasniku skupa

jednáčiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. jèdnāčīm, 3. l. mn. jèdnāčē, imp. jednáči, aor. jednáčih, imperf. jèdnāčāh, prid. r. jednáčio, prid. t. jèdnāčen činiti da što bude jednako čemu, da se s čim izjednači po kojemu svojstvu

jednàdžba

im. ž. G jednàdžbē; mn. N jednàdžbe, G jednádžbā/jednàdžbī mat. jednakost dvaju matematičkih izraza koji sadržavaju nepoznanicu koju treba odrediti; ant. nejednadžba  linearna ~ jednadžba oblika ax+b=0

jȅdnāk

prid. G jȅdnāka; odr. jȅdnākī, G jȅdnākōg(a); ž. jȅdnāka, s. jȅdnāko koji se ne razlikuje od onoga s kojim se uspoređuje [~ način rada; jednaka narav; jednake prilike]; sin. (isti), istovjetan; ant. drugi, drukčiji, nejednak, različit

jȅdnāko

pril. tako da se ne razlikuje od čega [~ raditi; ~ vrednovati]; sin. (isto), istovjetno; ant. drukčije, nejednako, različito

jȅdnakokrāčan

prid. G jȅdnakokrāčna; odr. jȅdnakokrāčnī, G jȅdnakokrāčnōg(a); ž. jȅdnakokrāčna, s. jȅdnakokrāčno koji ima jednake krakove [jednakokračni trokut]; sin. (istokračan)

jednákōst

im. ž. G jednákosti, I jednákošću/jednákosti 1. svojstvo onoga što je jednako; sin. istovjetnost; ant. različitost 2. načelo po kojemu su svi ljudi jednaki u pravima i obvezama [boriti se za slobodu i ~]; ant. nejednakost

jednakostràničan

prid. G jednakostrànična; odr. jednakostràničnī, G jednakostràničnōg(a); ž. jednakostrànična, s. jednakostrànično koji ima jednake stranice [jednakostranični trokut]; sin. (istostraničan); ant. raznostraničan

jȅdnakovrijēdan

prid. G jȅdnakovrijēdna; odr. jȅdnakovrijēdnī, G jȅdnakovrijēdnōg(a); ž. jȅdnakovrijēdna, s. jȅdnakovrijēdno koji je jednake, iste vrijednosti [~ uspjeh]

jèdni

br. prid. G jèdnīh, DLI jèdnīm(a), A jèdne; ž. jèdne, s. jèdna 1. jedan skup ili par [~ opanci; jedne rukavice] 2. uz pl. tantum jedan komad čega [jedne hlače; jedna vrata]

jednìna

im. ž. G jednìnē gram. gramatički broj promjenjive riječi kojim se označuje da se govori o jednome primjerku onoga što označuje ta riječ; sin. (singular); ant. množina, ( plural)

jèdnīnskī

prid. G jèdnīnskōg(a); ž. jèdnīnskā, s. jèdnīnskō koji se odnosi na jedninu [~ oblici]; ant. množinski

jèdno

pril. razg. v. oko, otprilike, približno

jednoàtōmnī

prid. G jednoàtōmnōg(a); ž. jednoàtōmnā, s. jednoàtōmnō koji ima jedan atom [jednoatomna molekula]; sin. jednoatomski

jednoàtōmskī

prid. G jednoàtōmskōg(a); ž. jednoàtōmskā, s. jednoàtōmskō usp. jednoatomni

jednòbojan

prid. G jednòbojna; odr. jednòbojnī, G jednòbojnōg(a); ž. jednòbojna, s. jednòbojno koji je jedne, iste boje [jednobojna tkanina]; ant. raznobojan, šaren

jednobóščev

prid. G jednobóščeva; ž. jednobóščeva, s. jednobóščevo koji pripada jednobošcu; sin. monoteistov; ant. mnogoboščev, politeistov 

jednobóštvo

im. s. G jednobóštva rel. vjera u samo jednoga boga; sin. monoteizam; ant. mnogoboštvo, politeizam

jednobóžac

im. m. G jednobóšca, V jȅdnobōšče; mn. N jednobóšci, G jednòbōžācā osoba koja vjeruje u jednoga boga; sin. monoteist; ant. mnogobožac, politeist

jednobòžačkī

prid. G jednobòžačkōg(a); ž. jednobòžačkā, s. jednobòžačkō koji se odnosi na jednobošce i jednoboštvo [jednobožačka vjera]; sin. monoteistički; ant. mnogobožački, politeistički

jednòcijēvan

prid. G jednòcijēvna; odr. jednòcijēvnī, G jednòcijēvnōg(a); ž. jednòcijēvna, s. jednòcijēvno koji ima jednu cijev [jednocijevna puška]

jednòčlan

prid. G jednòčlana; odr. jednòčlanī, G jednòčlanōg(a); ž. jednòčlana, s. jednòčlano koji ima samo jedan član; ant. višečlan

jȅdnōć

pril. 1. u proteklim, prošlim vremenima [Jednoć se bolje živjelo.]; sin. nekad, nekoć, prije, svojedobno 2. u jednoj prilici, jedan put [Jednoć smo bili tamo.; Treba mu već ~ pokazati!]; sin. jedanput; sin. jednom

jednòdijēlan

prid. G jednòdijēlna; odr. jednòdijēlnī, G jednòdijēlnōg(a); ž. jednòdijēlna, s. jednòdijēlno koji je u jednome dijelu [~ kostim]; ant. višedijelni

jednodimènzījskī

prid. G jednodimènzījskōg(a); ž. jednodimènzījskā, s. jednodimènzījskō koji ima jednu dimenziju; sin. (jednodimenzionalan)

jȅdnodimenzionālan

prid. G jȅdnodimenzionālna; odr. jȅdnodimenzionālnī, G jȅdnodimenzionālnōg(a); ž. jȅdnodimenzionālna, s. jȅdnodimenzionālno v. jednodimenzijski

jednòdnēvnī

prid. G jednòdnēvnōg(a); ž. jednòdnēvnā, s. jednòdnēvnō 1. koji ima jedan dan [~ pilići] 2. koji traje jedan dan [~ izlet] 3. koji se odnosi na jedan dan [~ boravak]; ant. višednevni

jednòdomnī

prid. G jednòdomnōg(a); ž. jednòdomnā, s. jednòdomnō bot. koji ima i muške i ženske cvjetove [jednodomna biljka]; ant. dvodomni

jednòdušan

prid. G jednòdušna; odr. jednòdušnī, G jednòdušnōg(a); ž. jednòdušna, s. jednòdušno koji je odraz jednakih misli i osjećaja [jednodušan zaključak]

jednòfāznī

prid. G jednòfāznōg(a); ž. jednòfāznā, s. jednòfāznō tehn. koji ima jednu fazu [jednofazno mjerilo]

jednòglasan

prid. G jednòglasna; odr. jednòglasnī, G jednòglasnōg(a); ž. jednòglasna, s. jednòglasno 1. koji je izglasan svim glasovima, za koji ili kojega su svi glasovali [~ izbor; jednoglasna odluka] 2. glazb. koji se izvodi jednim glasom ili s više glasova koji izvode istu dionicu; sin. homofon; ant. polifon, višeglasan

jednòglāsje

im. s. G jednòglāsja glazb. svojstvo onoga što je jednoglasno; sin. (homofonija), istozvučnost

jednogòdišnjāk

im. m. G jednogòdišnjāka, V jednogòdišnjāče; mn. N jednogòdišnjāci, G jednogòdišnjākā dijete koje ima jednu godinu

jednogodišnjàkinja

im. ž. G jedanaestogodišnjàkinjē; mn. N jedanaestogodišnjàkinje, G jedanaestogodišnjàkīnjā žensko dijete koje ima jednu godinu

jednogòdišnjī

prid. G jednogòdišnjēg(a); ž. jednogòdišnjā, s. jednogòdišnjē 1. koji ima jednu godinu [~ dječak] 2. koji traje jednu godinu [~ dopust] 3. koji se odnosi na jednu godinu; ant. višegodišnji

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga